Milunka Savić sahranjena u Aleji velikana
Uz melodiju pesme „Tamo daleko“ i paljbu počasnih plotuna posmrtni ostaci Milunke Savić, heroine Prvog svetskog rata, sahranjeni su danas u Aleji velikana na Novom groblju. Ceremoniji održanoj uz najviše državne i vojne počasti, četiri decenije nakon smrti srpske “Orleanke u šinjelu”, prisustvovali su predsednik Srbije Tomislav Nikolić, njeni potomci, ministar odbrane Nebojša Rodić, načelnik Generalštaba...
Uz
melodiju pesme „Tamo daleko“ i paljbu počasnih plotuna posmrtni ostaci
Milunke Savić, heroine Prvog svetskog rata, sahranjeni su danas u Aleji
velikana na Novom groblju. Ceremoniji održanoj uz najviše državne i vojne
počasti, četiri decenije nakon smrti srpske “Orleanke u šinjelu”,
prisustvovali su predsednik Srbije Tomislav Nikolić, njeni potomci,
ministar odbrane Nebojša Rodić, načelnik Generalštaba Vojske Srbije
general Ljubiša Diković, predstavnici Ministarstva odbrane i Vojske
Srbije, Vlade i Narodne skupštine, grada Beograda, diplomatskog kora,
javnog i kulturnog života, kao i predstavnici udruženja oslobodilačkih
ratova. Parastos su služili patrijarh srpski Irinej i vladika šabački
Lavrentije.
Odajući počast srpskoj heroini, predsednik Nikolić poručio je da nikad
nije kasno da se sagrešenja koja su drugi napravili prema Srbiji i njenim
velikanima isprave, ističući da će Srbija očuvati sećanje na ženu koja je
u mnoštvu hrabrih muškaraca bila najveći junak Prvog svetskog rata.
-
Sada i ovde, odajući počast Milunki Savić, dan uoči proslave
potpisivanja primirja u Prvom svetskom ratu, mi, zahvalni potomci,
odajemo počast svim svojim junačkim precima - istakao je predsednik
Srbije naglašavajući da uz Milunku Savić pristaju sve najlepše srpske
reči - heroina Velikog rata, ikona i simbol Prvog svetskog rata,
Orleanka u šinjelu, mati srpske siročadi, uzor, zaboravljeni junak.
Milunka je simbol herojstva, kako je istakao, sa devet ljutih rana zbog
želje da Srbija bude slobodna, žena ratnik kojoj se divi vasceli svet.
Prema njegovim rečima, Milunka Savić tako liči na svoju zemlju, odvažna
kada treba, nepobediva i uspravna, svakom da se nađe i pomogne, a opet
skrajnuta kad drugi pomisle da tako velika i snažna može da zasmeta.
- Svojom bezmernom hrabrošću, viteštvom i rodoljubljem bila je primer
savremenicima, a potomcima učitelj koji svojim životom pokazuje kako se
voli i brani otadzbina – naglasio je predsednik Nikolić.
On je, takđe, podsetio da je Milunka Savić nosilac najviših srpskih i
inostranih ratnih odlikovanja, među kojima i dva Ordena viteza Legije
časti, i da je jedina žena u istoriji čovečanstva koja je odlikovana
francuskim ordenom Ratnog krsta sa zlatnom palmom.
- Na putu do Aleje velikana, gde joj je i mesto, uz vojne počasti kako
dolikuje, Milunka Savić je još jednom prošla pored svog vrhovnog
komandanta vojvode Radomira Putnika – naglasio je predsednik Nikolić
koji je na kraju obraćanja poručio - “Neka je večna slava Milunki Savić i
junacima Velikog rata”.
Patrijarh
srpski Irinej, obraćajući se nakon opela, poručio je da je srpska
heroina Milunka Savić žrtvovala sebe bez ostatka, doživela i snosila sve
teškoće rata i stradanja i dočekala ono za šta se i borila - slobodu
srpskog naroda. Ta srpska herona, dodao je, jedinstvena je ne samo u
našem svetu i vremenu, nego i antičkom zbog hrabrosti i rodoljublja koje
je pokazala.
- Niko nije tako shvatio ili malo je onih koji su tako shvatili odnos
prema otačestvu, veri i svemu onome što se srpski zove - ukazao je
patrijarh dodajući da je u trenutku kada je videla da se “sve diglo na
Srbiju” uzela pušku da ratuje, ali ne zbog rata i ubijanja, već radi
odbrane.
Milunka Savić rođena je krajem 19. veka u selu Koprivnica, nedaleko od
Raške. Učestvovala je u balkanskim ratovima pod imenom Milun Savić.
Milunkina "tajna" otkrivena je pošto je u Bregalničkoj bici (1913)
ranjena u grudi. U Prvom svetskom ratu bila je deo čuvenog "Gvozdenog
puka", najelitnijeg Drugog puka srpske vojske "Knjaz Mihailo".
Posle
rata, heroina Velikog rata radila je u Bosni i Hercegovini kao
kuvarica, bolničarka, pregledačica u fabrici vojnih uniformi. Tada se
udala za Veljka Gligorovića, sa kojim je dobila kćerku Milenu, ali je
ubrzo usvojila još tri ćerke: Višnju, Radmilu i Zorku.
Međutim, brak je kratko trajao, tako da Milunka sama podigla četiri
ćerke. Posle urgencija saboraca, 1929. godine se zaposlila kao čistačica
u Hipotekarnoj banci u Beogradu, gde je provela najveći deo radnog
veka. Umrla je 5. okotobra 1973. godine, a sahranjena je u porodičnom
grobu na Novom groblju.